Proljeće u nama

U zraku se budi nešto tiho, 

kao dodir koji ne traži riječi,

 kao svjetlo što kroz grane prolazi

i u srcu ostane duže nego dan.

Koraci su lakši kad misao

 krene tamo gdje se pogled 

ne mora tražiti, gdje se osjećaji 

ne objašnjavaju

nego samo… prepoznaju.

Kao san koji ne želiš prekinuti.

Proljeće uvijek dođe nenajavljeno,

ali nikad slučajno.

Donese mir u kojem se

 sakrijemo i toplinu koja 

traje i kad zašutimo.

Negdje između sunca i tišine,

 među bojama koje tek cvjetaju,

nastane prostor bez pitanja — gdje

 je dovoljno samo biti…

i znati da nisi sam.

I ako me pitaš što je to…

reći ću ti tiho, bez velikih 

riječi... to je onaj osjećaj kad ne tražiš ništa,

a dobiješ sve.

Proljeće u srcu…

i nešto što u njemu ostaje.

Proljetna čarolija ✨💫