U valu tišine
Ja sam poezija, živim je i dišem, u svakoj riječi svoje srce pišem. Val me nježno nosi prema plavoj pučini, gdje se duša smije u morskoj tišini.
More mi šapuće najljepše stihove, vjetar raznosi moje snove. Galeb nad valom slobodom me vodi, dok ljubav u dubini najljepše se rodi.
Barčica mala ili jedro veliko, svako srce nosi more preduboko. Na obali sreće ostavljam tragove, u pijesku vremena i plavoj ljepote.
Ja sam Rose, oceanu vjerna, u svakom valu nježnost neizmjerna. Plovim kroz život, slobodna i svoja, poezija je moj dom… i zauvijek boja moja. 🌹🌊💙

Primjedbe
Objavi komentar