Žicama srca

Ja sam poput zvuka gitare,

najbolje opisuju me pjesme stare.

Slušaj note gdje srce pleše,

one lepršave, nježne što na

oceanu ti se smiješe.

Uvijek ću biti poezija, ona

u dubini, ona isprepletena

nježnom, toplom niti u širini,

Rose koja plovi i sluša u tišini.

Na mostu sreće, ljepota horizonta se nježnim bojama nameće. Dok gledam taj val, osjećam svaku čar. 

Rose iz rumenog sjaja, u plesu duše i osjećaja...