Kad more čita

More otvori knjigu od valova, a vjetar okrene prvu stranicu. Galeb u letu pročita tišinu, dok sunce zlatom oboji pučinu.

Svaka riječ kao školjka zablista, u dubini srca biserno čista. Čitajući more učimo disati, slušati tišinu i srcem pisati.

Najljepše priče ne traže glas, one polako pronađu nas. Kao val što obalu nježno dotače, svaka dobra riječ u čovjeku zrači jače.

Zato čitaj, maštaj i mirno plovi, neka te vode tvoji snovi. Jer ondje gdje se knjiga i more spoje, nastaju svjetovi koji zauvijek te osvoje.

Volim otvarati misli dana, stvarati svoju dubinu oceana. Nošena morem, slobodom što vodi, srce na valovima najljepše šapuće i govori.

Samo čitaj kao more što otvara nove zore, budi duboka, nježna poput plave bonace. Vesela i snažna, blaga kao svila, u svakom novom valu neka raste tvoja sila.

More me poznaje, srcem me grli, u njegovoj tišini svaka se misao smiri. U svakom morskom sjaju ljepota se skriva, kao da raj u svakom valu prebiva.

Plavetnilo moje ljuljuška sne, bonaca ih čuva od noći do zore. I svaka stranica koju more lista ostaje u srcu – duboka i čista.