Kad svjetionik zasja

Kad svjetionik zasja u noći, more mu šapne gdje treba poći. Kroz tamu plovi bez straha i sjene, čuva horizonte daleke i snene.

Valovi nose tragove dana, a zvijezda se budi iznad oceana. U svakom joj bljesku nova nada, a noć postaje tiša, nježnija, mlada.

Svjetionik ne pita tko putem plovi, već svakome daruje svjetlo za snove. One tople, sjajne i nove. I kad se izgubiš usred pučine, pokaže ti put kroz morske dubine.

A kad se jutro nad obalom rodi,

svjetlo se povuče, al' put dalje vodi.

More još šapuće, pučina sja —

u svakom valu svjetlo nosim ja.