Sirena od plavetnila

U dubini mora, gdje tišina sniva, živi jedna sirena, slobodna i živa. U kosi joj sunce zlatne niti plete, a oči joj čuvaju morske planete.

Kad zaplovi pučinom, val joj put otvara, galeb iznad nje svoju pjesmu stvara. Školjke joj šapuću tajne iz dubina, a mjesec joj srebrni put posipa s visina.

Ne boji se vala, ni oluje što krene, jer zna da se snaga skriva i u stijene. Kad more zapjeni i nebo se smrači, ona samo zaplovi — i postane jača.

U svakoj je kapi jedan san sačuvan, u svakoj je školjci neki svijet zakopan. A kad jutro svane nad plavim obzorom, sirena se smije i razgovara s morem.

I nitko ne zna gdje joj počinje put, ni gdje skriva svoj najdublji trenutak. Ona pripada valu, pučini i snu — sirena od plavetnila, uvijek vjerna svom moru. 

U njezinoj dubini ne spava samo more, već neizgovorene misli što putuju kroz zore. Ono što izgubi, val joj natrag vrati, jer more zna i ono što srce ne zna kazati.