Čarolija malih stvari

U jutru se budi zlatni sjaj,

a srce mi šapće: ljepoti nema kraj.

U cvijetu se skriva proljeća trag,

u osmijehu iskrenom trenutak drag.

Kad vjetar kroz krošnje tiho zasvira,

u meni se probudi osjećaj mira.

Ne tražim čuda na kraju svijeta,

sreća je blizu, u mirisu cvijeta.

U svakoj se zraci toplina stvara,

u svakom se danu ljepota otvara.

I zato kroz život koračam ja,

sa srcem što čuva svoj komadić sna.

Jer čarolija nije daleka ni strana,

već živi u nama — svakoga dana.