MELODIJA MOJE DUŠE
Melodiju moje duše može čuti samo ista takva duša, ona koja i u tišini osjeća, razumije i sluša.
Ona koja u običnoj riječi pronađe čitav svijet,
i zna da najljepši osjećaji ne traže ni pozornicu ni cvijet.
U meni more svoje plavetnilo sniva,
a svaka misao novu pjesmu doziva.
U šumu valova prepoznajem svoj glas,
u mirisu soli trenutke koji čuvaju nas.
Ne razumije svatko tišinu koja govori,
ni srce koje i bez riječi iskreno voli.
Jer duša se ne otvara svakome na dlanu,
već onome tko prepozna nježnost u njenome danu.
Ja volim stih što iz dubine poteče,
i misao što poput zvijezde kroz noć zatreperi,
pa svojom svjetlošću i najtišu dušu razvedri,
i ostane kao pjesma duboko u meni.
Ne tražim savršenstvo ni riječi bez mane,
već iskrenost koja u srcu ostane.
Jer ljepota nije uvijek ono što se vidi,
već ono što duša osjeti i čemu se divi.
A kad se večer spusti na morsku pučinu,
ja pronađem sebe u njezinu miru i tišini.
I pustim da stihovi zaplove kroz plavetnilo,
jer moja je duša more, a poezija njezin najljepši svijet.
Melodiju moje duše ne mora svatko znati,
dovoljno je da je prepozna onaj tko je zna slušati.
Jer neke se duše ne susreću slučajno,
već se prepoznaju u riječima — tiho i beskrajno.


Moram priznati da me je oduševila ova tvoja pjesma :) Otkrila sam ne jednu nego nekoliko misli koje tako jednostavno opisuju ono što rijetki znaju i razumiju. Mislim da mi je ovo do sad najbolja tvoja pjesma :)
OdgovoriIzbrišiDraga Kejto, baš si me razveselila svojim riječima. Hvala ti od srca! Posebno mi je drago što si u ovoj pjesmi prepoznala misli i osjećaje koji se ne izgovaraju uvijek naglas, ali ih duša itekako osjeća. Vjerujem da se najljepše pjesme rađaju upravo iz onoga što nosimo u sebi, a prepoznaju ih oni koji znaju čitati i ono između redaka. Hvala ti što si je osjetila baš tako.
Izbriši