Moja boja


Ti si moja boja u sivim jutarnjim

 satima, moje sunce kroz oblake,

moje srce što zna gdje pripada.


Kao lagani vjetar što nosi miris

 cvijeta, tako tvoja prisutnost

 ostavlja trag — nježan, topao, tih, 

ali prisutan. Lepršav i nježan srcu

 mom.


Bez riječi, bez glasa, samo osjećaj što 

svijetli u meni, i svaki dah nosi tvoju

 boju, moju najdražu, moju jedinu.


Ti moja što nijanse

znaš, volim onu

kojoj u meni pripadaš. Koju

nosiš u dubini

ostaje u mojoj tišini.


Nošena morem, samo ti koji znaš,

ona je najbolja u

kojoj trag ostavljaš.



Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Latice i riječi

Jutarnja svjetlost

Tajna sreće