Moja boja

Ti si moja boja u sivim jutarnjim

 satima, moje sunce kroz oblake,

moje srce što zna gdje pripada.

Kao lagani vjetar što nosi miris

 cvijeta, tako tvoja prisutnost

 ostavlja trag — nježan, topao, tih, 

ali prisutan. Lepršav i nježan srcu

 mom.

Bez riječi, bez glasa, samo osjećaj što 

svijetli u meni, i svaki dah nosi tvoju

 boju, moju najdražu, moju jedinu.

Ti moja što nijanse

znaš, volim onu

kojoj u meni pripadaš. Koju

nosiš u dubini

ostaje u mojoj tišini.

Nošena morem, samo ti koji znaš,

ona je najbolja u

kojoj trag ostavljaš.