Najglasnije tišine
U našim tišinama skrivamo najglasnije riječi, dok ljetno sunce zlatne tragove po moru liječi. Valovi ih nose prema pučini, a svaka se misao izgubi u plavoj dubini.
Bonaca šuti, a nebo sanja, miris mora donosi nova nadanja. Galeb nad pučinom slobodno plovi, dok ljeto na obali budi najljepše snove.
Ponekad ne treba riječ da srce zna, dovoljni su more, sunce i tišina sva. U jednom valu, u pogledu neba, pronađeš ono što ti za sreću treba.
I neka ljeto lagano traje, neka nam svoje najljepše boje daje. Jer neke se priče ne moraju izreći — žive u tišini, a mogu biti najljepše i najveće.
I kad se večer spusti tiho na kraj,
more će čuvati svoj plavi sjaj.
A ono što srce ne izgovori,
u valu će živjeti, dok jutro ne progovori.

Volim miris mora.
OdgovoriIzbrišiI ja… miris mora teško je zaboraviti.
Izbriši