Moje si more ✯✯


U meni more od davnina živi,

u njemu su snovi, duboki i plavi.

Kad vjetar podigne valove snene,

svaka me plima vrati do mene.


Moje je more beskrajna pučina,

u meni se susreću nemir i tišina.

Mogu ti pružiti nježnost i sjaj,

al' svoje obale čuvam — to znaj.


Ne tražim da itko uz mene ostane,

nek svatko slobodno bira svoje strane.

Jer srce što voli, a slobodu čuva,

i nakon oluje ponovno zapliva —

u moru svojih beskraja. ✯✯



Primjedbe

  1. More mi je u krvotoku. Sve šta o moru pišeš, sve kako o moru pišeš dotiče moje obale i oplahuje ih meditativnim mirom, beskrajem empatije i iskričavom radošću. Jer mi i jesmo more. Suze nam slane. Zar ne? Oluje na površini al u dubinama carstvo tišine i spokoja. Kakav pozdrav da ti ostavim nego morski:-)*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti od srca, Morska, na ovako lijepom i dubokom čitanju moje poezije. Posebno mi je drago što su moje riječi dotaknule tvoje obale, jer vjerujem da more najbolje razumiju oni koji ga nose u sebi.

      Da, i mi smo more — ponekad nemirno na površini, a duboko u sebi čuvamo čitave svjetove osjećaja, tišine i nježnosti. Možda upravo zato u njegovoj beskrajnosti pronalazimo toliko sebe.

      Prepoznati more u nečijim riječima poseban je dar. Šaljem ti jednako morski pozdrav, uz želju da ti dani budu ispunjeni plavetnilom, mirom i radošću.

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi