Moje si more ✯✯
U meni more od davnina živi,
u njemu su snovi, duboki i plavi.
Kad vjetar podigne valove snene,
svaka me plima vrati do mene.
Moje je more beskrajna pučina,
u meni se susreću nemir i tišina.
Mogu ti pružiti nježnost i sjaj,
al' svoje obale čuvam — to znaj.
Ne tražim da itko uz mene ostane,
nek svatko slobodno bira svoje strane.
Jer srce što voli, a slobodu čuva,
i nakon oluje ponovno zapliva —
u moru svojih beskraja. ✯✯


More mi je u krvotoku. Sve šta o moru pišeš, sve kako o moru pišeš dotiče moje obale i oplahuje ih meditativnim mirom, beskrajem empatije i iskričavom radošću. Jer mi i jesmo more. Suze nam slane. Zar ne? Oluje na površini al u dubinama carstvo tišine i spokoja. Kakav pozdrav da ti ostavim nego morski:-)*
OdgovoriIzbrišiHvala ti od srca, Morska, na ovako lijepom i dubokom čitanju moje poezije. Posebno mi je drago što su moje riječi dotaknule tvoje obale, jer vjerujem da more najbolje razumiju oni koji ga nose u sebi.
IzbrišiDa, i mi smo more — ponekad nemirno na površini, a duboko u sebi čuvamo čitave svjetove osjećaja, tišine i nježnosti. Možda upravo zato u njegovoj beskrajnosti pronalazimo toliko sebe.
Prepoznati more u nečijim riječima poseban je dar. Šaljem ti jednako morski pozdrav, uz želju da ti dani budu ispunjeni plavetnilom, mirom i radošću.