Čarolija malih stvari
U jutru se budi zlatni sjaj, a srce mi šapće: ljepoti nema kraj. U cvijetu se skriva proljeća trag, u osmijehu iskrenom trenutak drag. Kad vjetar kroz krošnje tiho zasvira, u meni se probudi osjećaj mira. Ne tražim čuda na kraju svijeta, sreća je blizu, u mirisu cvijeta. U svakoj se zraci toplina stvara, u svakom se danu ljepota otvara. I zato kroz život koračam ja, sa srcem što čuva svoj komadić sna. Jer čarolija nije daleka ni strana, već živi u nama — svakoga dana.
